~ Crvenkapica ~

Znamo svi dobro kako ide o Crvenkapici bajka

I na što ju je sve prvi puta upozorila  majka.

Savjete za drugi pokušaj, kako mirno doći do bake

Majka joj je čitala s dugometražne trake:

„Kćerce, nikuda ne skretati s puta,

Znaš ti dobro koja je uhodana do bake ruta.

Ako opet naiđeš na lukavog vuka,

Pravi se da ti je od zarazne bolesti muka

I nadaj se da ćeš biti te sreće

Da ti od straha poželjeti pomoći neće.

U suprotnom, ako ti pomoći bude htio,

Bježi što dalje, ako ti je život mio.

Ukoliko te uhvati, pa ti život o koncu visi,

Slaži mu, reci da ti Crvenkapica nisi.

Reci vuku da je daltonist,

Pa nek' otvori rječnika stranih riječi pokoji list.

Dok on tako dugo razmišljao bude,

Ti uzmi iz trave gljive, otrovne i lude.

Kad shvati prevaru tvoju i otvori usta,

Pokaže svoja zubala, šiljasta i gusta.

Uguraj mu s gljivama punu ruku,

Neka mu u želudcu izazovu muku.

Neće mu više na pamet pasti

Dječicu malu plašiti i krasti.

I još ga izdaj lovcu, sve mu kaži,

Iskrena budi i ništa ne laži.

Lovac već zna kako sredit' njega,

Zatvorska kazna i to će biti kraj svega. 

Kad stigneš do bakine kuće, lijepo pozdravi i ne viči jako

Upitaj brižno: „ Bakice, mogu li ti pomoć' kako?“

Ne zaboravi obrisati noge od otirač, tri puta

Jer ako uneseš blato, baka će biti jako  ljuta.

Odmah  joj hvali frizuru, kako je na mjestu svaka  dlaka

Pa joj brzo košaru daj, neka se sladi kolačima od maka. 

I Crvenkapice, ne zadržavaj se, brzo kući pođi,

S isitm savjetima mame svoje sretno kući dođi!"

* * * * *

~ Hladnjak i štednjak ~

Žalio se štednjaku stari hladnjak

Kako nema mira ni na sami Badnjak. 

Natrpan sam cijeli od glave do pete

Namirnica raznih od luka do paštete. 

Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv,

Za novi ustroj zna se, to je dobar motiv. 

Želim samo napraviti pravoga reda

Jer točno se zna gdje stoji tegla meda. 

Svatko zna gdje mu je mjesto

Uljez u meni je staro tijesto. 

Kad sam vidio da je parizeru istekao rok

Doživio sam pravi hladnjački šok. 

Čak ni stare fete sira

Ne daju meni jadnome mira. 

Treba izbaciti pokvarena jela,

Donijeti svježa, domaća sa sela. 

Ni štednjaku na Badnjak nije lako

Pita hladnjak može li mu pomoć kako. 

Štednjak kuka i hladnjaku veli

Samo malo deterdženta i spužvice želi. 

Na meni se stalno peče i kuha

Čak mi se ruga iz susjedstva muha. 

Još kad me i zadirkuje njezin mlađi sin,

Dođe mi da mu spalim krilca, pustim malo plin. 

Dobro znamo da je prepirka besmislena i glupa

Kad obojica vole da su barem za Božić svi skupa.

* * * * *

~ Sapun objavljuje rat ~

Objavio sapun nečistoći rat

Inače ovaj bezobrazluk nikad neće stat'.

Ruke obavezno prije jela prati

Jer nečistoća život ti krati.

Poslije jela oribati zube

Jer oni se kvare i lako se gube.

Prljavi nokti dugo ne traju

Rezati, čistiti, to svi dobro znaju.

A prljave uši?!

Treba ih trljati sve da se puši.

Oni što puše, s njima ni pričati neću

Jedino što mogu poželjeti im sreću.

Sreća će im trebati na njihovu putu

Jer odabrali su najtežu životnu rutu.

Tuširanje i kupanje uobičajene stvari

Tko to ne radi, higijenu svoju kvari.

Osobna higijena stvar je jako bitna

Iznimno važna a naoko sitna.

Tko na tijelu neprijatelje krije

Higijena njemu prijatelj nije.

Tu će doći do akcije prave

Sapun će uništit' tu kuću strave.

Jer zna se da je sapun uvijek pobjednik bio

Jadan onaj tko je od njega nečistoću skrio.

* * * * *

~ Tužne jelke ~

Radost Božića je iza nas,

Sada tužne jelke traže spas.

Njihova sreća svake godine kratko traje

Iako za Božić tako lijepo sjaje. 

Iglice im od tuge opadaju same,

Boje se nadolazeće hladnoće i tame.

Bez milosti rješavaju ih se ljudi po noći,

Pitaju se:" Što ćemo sada i kuda poći,

Što nam samo sutra nosi? "  

Boje se stroja što im grane kosi,

Boje se što će s njima u budućnosti biti,

Hoće li u strašnom stroju završiti. 

Dižu bunu, dižu svoj glas,

Mole dragu dječicu za spas: 

"Mi smo vama radost dale,

Sad skupite vi ručice male! 

Zavrnite svoje rukave duge,

Riješite nas nevolje i tuge! 

Lopate uzmite u hrabre ruke,

Riješite nas nelagode i muke!

 Za svaku od nas iskopajte rupu,

Ne bacajte nas u staru šupu!"   

Svaka jelka korijenje pustit' želi,

Jedno mjesto imat', a ne da ju se seli.

Žele biti u vlažnoj zemlji i na čistom zraku,

Živjeti u prirodi pa čak i po mraku. 

"Hajde sada, dijete drago,

Upotrijebi svoje najveće blago,

Stavi osmijeh na lice svoje

Usreći mene i prijatelje moje!"