Upozorio nas je kako nitko nikada nije skupio sve pa neće ni on. Donio je pisma, etikete, razglednice, novac, vrećice, nacrte, kemijske olovke, upaljače, stare račune... Na upit o tome što ga je potaknulo da se bavi kolekcionarstvom rekao je kako trebamo biti zaljubljeni u to što radimo. Prva stvar s kojom je započeo sakupljanje bila je čokoladica u kojoj se dobije igrač i naljepnica kojom su se kockali kao djeca. Etikete šibica počeo je sakupljati u Piškorevcima.

Najstarija etiketa šibice je iz 1893. godine. Sačuvao je pismo iz 1850. godine koje je poslano iz Vinkovaca u Đakovo. Tada su se pisma dezinficirala, ponekad sa soli zbog bolesti kuge. Najstarija fotografija je iz 1860. godine.

U ovaj je hobi, kako nam je rekao, uloženo puno truda i financijskih sredstava. Od onoga što je izložio kaže da su mu  najdraže razglednice. Predstavljanje je završeno pitanjima za g. Markovčića.

                                                                    Ema Brzaj i Anela Gajić, 7. razred