2010-02-11 13:49:00 Vječno mlada Intervju s učiteljicom Anom Šimunec
Učiteljica je bila ugodna sugovornica, a prijateljici zahvaljujem na podršci. Kao članica novinarske skupine,ove sam školske godine poželjela intervjuirati osobu kojoj bi se svi učenici naše škole mogli diviti,koja bi nam mogla biti uzor i od koje bismo nešto mogli naučiti. Razmišljajući,shvatila sam da zapravo ne moram ići nikamo izvan škole koju pohađam. Tako sam odlučila napraviti intervju s učiteljicom razredne nastave, Anom Šimunec, koja je 2009.godine proslavila 40 godina rada u našoj školi. Budući da je bilo puno posla i da sam imala malu tremu,zamolila sam prijateljicu Donu da mi bude podrška i da mi pomogne. Hvala joj! Intervju sam obavila u zbornici. Moram istaknuti da mi je bilo ugodno jer je učiteljica bila jako opuštena i iskrena. Na početku intervjua zahvalila sam učiteljici što je izdvojila malo vremena za mene i čestitala joj na 40 godina radnog staža u našoj školi. Tada sam počela s pitanjima. KAKO JE SVE POČELO… Petra: Sjećate li se točnog datuma kad ste počeli raditi kao učiteljica? Učiteljica: Da,27.ožujka 1969.godine. Bio je četvrtak, radila sam od 10:30 do 14 sati. Bilo je mnogo više učenika nego sada, tada se radilo i subotom. Bila sam jako iznenađena koliku sam plaću dobila. Petra: Kako je protekao Vaš prvi radni dan? Učiteljica: Protekao je u upoznavanju učenika i novih kolega. Nisam imala nikakvu tremu, ali je zato trema vladala na roditeljskim sastancima. Petra: U kojim ste sve školama radili? Učiteljica: Samo u OŠ Matija Gubec u Piškorevcima. Petra: Što onda za Vas znači škola u Piškorevcima? Je li Vam drago što ste cijeli radni vijek proveli u toj školi ili biste voljeli da ste radili u još nekim školama? Učiteljica: Nije mi žao što sam radila samo u toj školi. O tome koliko i što mi sve znači škola u Piškorevcima mogla bih jako puno govoriti. Poznata sredina, generacije učenika koje srećeš svaki dan, koji ti zahvaljuju… BITI UČITELJICA Petra: Zašto ste odlučili postati učiteljica? Učiteljica:Prabaka mi je uvijek savjetovala da postanem učiteljica, a i voljela sam djecu. Petra:Jeste li morali puno učiti da biste postali učiteljica? Učiteljica: Nisam morala puno učiti, na satu sam pažljivo slušala i to je tajna mog uspjeha u obrazovanju. Petra: Kako je nekad bilo biti učiteljica, a kako je danas? Postoji li razlika? Učiteljica:Razlika je u tome što su danas djeca slobodnija, prije su roditelji govorili da možemo djecu disciplinirati kako god želimo, mnogi su bili i nepismeni. Bio je veći strah od učitelja što nije bilo u redu, bio je drugačiji odnos među svima nama. Petra: Što biste izdvojili kao najljepši dio svog posla, a što biste naveli kao njegovu ružnu stranu? Učiteljica: Meni je najljepše kad doživim da me bivši učenici respektiraju, pozdravljaju i sjećaju me se, a ružno je upravo suprotno. Kad te se ne sjećaju,kad ne pozdrave… Petra: Što po Vašem mišljenju znači biti dobar učitelj? Učiteljica:Biti dobar učitelj znači prenositi znanje na djecu, imati korektan odnos s djecom, poštivanje jedni drugih. Učiteljica koja ne voli upisivati jedinice! Petra: Volite li djecu s kojom radite? Učiteljica: Jako volim djecu, s njima se ponašam kao da su moja vlastita. Šalimo se, ali ponekad treba biti i strog. Petra: Jesu li Vas u 40 godina puno puta naljutili? Učiteljica: Ne, nisu me često razljutili, nemam ružnih iskustava. Petra: Kako reagirate kad Vas učenici ipak naljute? Učiteljica: Pa, upozorim ih i opomenem da moraju raditi i slušati jer je to za njihovo dobro, ali brzo popustiš i idemo dalje. Petra:Kako učenici reagiraju na loše ocjene? Učiteljica:Bude im žao kad vide ocjene na kraju godine, reagiraju kasno, nisu učili na vrijeme. Bude im žao što nisu među onima koji su dobili pohvalnicu. Petra: Volite li u imenik upisivati jedinice? Učiteljica: Ne volim. Uvijek pokušavam pronaći što učenik zna, da bude što manje negativnih ocjena. Petra: Mislite li da je Vaš posao naporan? Učiteljica: Ne, nije naporan ako ga voliš. Sviđa mi se što se mi učitelji za posao možemo pripremiti kod kuće. Zahtjevan je, ali lijep. Petra: Je li Vam se ikad dogodilo da ste bili toliko umorni da ste ispravljanje ispita ostavili za sutra? Učiteljica: Pa je, da. Dogodi se zbog privatnih poslova koji ne mogu čekati. U razredu ima mnogo učenika pa treba dosta vremena da se sve napravi. Petra: Kako Vam se čine mladi učitelji? Učiteljica: Mladi misle da je to sve idealno, treba se spustiti na nivo učenika. Petra:Biste li preporučili mladima da postanu učitelji? Učiteljica: Preporučila bih. Lijepo je raditi s djecom,na mladima svijet ostaje. UČITELJI U DRUŠTVU Petra: Kako društvo doživljava učitelje? Imaju li doista tri mjeseca praznika kako se priča? Učiteljica: Društvo ne doživljava učitelje onako kako bi trebalo. Ne, nije točno da imamo tri mjeseca praznika. Imamo godišnji odmor kao i ostali zaposleni ljudi. Učitelji marljivo rade i kad u školi nema učenika, samo to ljudi ne vide. Petra: U zadnje vrijeme jako često čujem riječ recesija. Kako recesiju proživljavaju učitelji? Učiteljica:Čini mi se da učitelji recesiju proživljavaju malo lakše, plaće su nam male, ali redovite. Zaposleni u privatnom sektoru recesiju ipak proživljavaju teže jer upoće nisu sigurni hoće li biti plaćeni za svoj rad. Petra: I za kraj, jeste li slavili svojih četrdeset godina rada u našoj školi? Jeste li dobili kakav dar? Učiteljica: Da. Kolege su me iznenadile na jednodnevnom izletu u Iloku gdje su mi poklonili prekrasnu narukvicu koju vrlo rado nosim. Na kraju mi je naša učiteljica s bogatim iskustvom,uz želju da se neke stvari promijene, preporučila da postanem učiteljica jer ću tako vječno ostati mlada. Tko je okružen mladošću, nikad ne ostari. Petra Tomić, 7.a
|
Osnovna škola "Matija Gubec" Piškorevci |