ZAŠTO BAŠ „ČUDO“?

„Čudo“ je knjiga, odnosno film o dječaku Augustu Pullmanu koji se rođen s Treacher Collins sindromom, točnije genetskim poremećajem kojeg karakterizira deformacija ušiju, očiju, obraza ili vrata. Zbog neobičnog izgleda mnoga su se djeca rugala Augustu. Iz tog se razloga u početku školovao kod kuće, a u pravu školu krenuo je u 5. razredu. No, polazak u školu Augustu nimalo nije bio lagan jer je svakodnevno trpio psihičko zlostavljanje nekolicine učenika. Budući da prelazak iz 4. u 5. razred nikad nije lagan, a pogotovo kada izgledaš drugačije, ovo je bilo idealno vrijeme da se s učenicima 5. razreda provede ovaj projekt. Projekt je obilježila nježna plava boja koja se proteže kroz knjige i plakate filma, a učenicima je posebno bilo zanimljivo zašto crtež Augusta u knjizi ima samo jedno oko na licu. 

Na prvoj radionici učenici su s veseljem čitali dijelove iz knjige „Čudo“ i na taj način malo bolje upoznali samog Augusta. Svaki učenik imao je priliku staviti se u Augustov položaj i na radni list napisati kako bi se on osjećao kada bi mu se drugi rugali zbog izgleda.  Osim toga, razgovarali smo o tome što je nasilje i na koji način ga možemo spriječiti. Na kraju radionice učenici su smišljali vlastita načela prema kojima bismo se trebali ljubazno ponašati. Kao inspiracija poslužio nam je citat iz knjige:

„Ako možete birati da budete u pravu ili da budete ljubazni, izaberite ljubaznost.“

Tijekom druge radionice društvo nam je pravila knjiga „Auggie i ja“. Čitajući dijelove knjige upoznali smo misli i osjećaje dječaka Jacka koji je svakodnevno maltretirao Augusta. Učenici su zaključili da nema opravdanja za njegovo ponašanje te su smišljali načine na koje bi oni spriječili nasilje. Gledajući isječke iz filma doznali su i koje osobine imaju pravi prijatelji.

Treću radionicu obilježilo je pitanje „Kako biti ljubazan?“. Najprije smo upoznali dva stvarna dječaka koji također imaju Treacher Collins sindrom te smo raspravljali o tome kako je biti „drugačiji“ u današnje vrijeme. Naučili smo da je zapravo jako jednostavno biti ljubazan, samo to vrlo često zaboravimo. Da bismo se prisjetili što sve podrazumijeva ljubaznost, učenici su na radne listove napisali ideje i prijedloge kako možemo biti ljubazni u školi (kao prijatelji) i u obitelji. Kako bi svoje ideje proveli u djelo, učenici su imali zadatak bilježiti vlastita ljubazna djela u Tjedni dnevnik ljubaznosti.

Na posljednjoj radionici projekta ponovili smo sve što smo do sada naučili, a naš mali projekt zaključili smo čitanjem zadnjih stranica knjige „Čudo“. U knjizi smo pročitali da „uvijek trebamo biti ljubazniji nego što je potrebno“ što nas je navelo na razmišljanje pa je svaki učenik na plavi listić napisao vlastitu definiciju ljubaznosti. Osim toga, učenici su na papire napisali i što ih je „Čudo“ naučilo. Na kraju smo s učeničkim bilješkama ukrasili neobično drvo ljubaznosti na koje su se učenici potpisali.