Učenici prvog razreda sudjelovali su u radionici „Sretno dijete“. Prvašići su taj dan u školu ponijeli svoje nadraže igračke koje su predstavili drugim učenicima. Objasnili su zašto su im baš te igračke najdraže i opisali što sve oni rade s najdražim igračkama. Osim objašnjavanja, učenici su imali priliku i pokazati kako se igraju sa svojim igračama tako da su osmislili kratki igrokaz s njima. Tijekom radionice shvatili su da su svi ponijeli različite igračke, ali da ipak imaju nešto zajedničko – bez obzira na veličinu i vrstu igračke, one ih usrećuju. Zbog toga smo zajedno izradili plakat sreće koji smo ukrasili obrisima ruku učenika.

U drugom razredu održana je radionica „Sličnosti i razlike“ gdje su učenici tijekom rada odigrali nekoliko igara u kojima su morali uočavati međusobne sličnosti i razlike. Kako bismo bolje upoznali ljepotu različitosti, zajedno smo pročitali priču o slonu Elmeru koji se po svojim bojama razlikovao od ostalih slonova. Priča je oduševila učenike te su se svi složili da nas upravo razlike čine posebnima i zanimljivijima. Nakon što smo upoznali neobičnog Elmera, zanimalo nas je po čemu je 2. razred najviše sličan, a po čemu najviše različit. Zbog toga smo izradili razredni plakat sličnosti i razlika na kojemu smo uočili da najviše sličnosti ima u tome da većina učenika voli Matematiku, a najviše se razlikuju prilikom odabira najdražih boja.

Učenici trećih razreda nakratko su zalutali u svijet bajki na radionici „Zid stereotipa i predrasuda“. Imali su zadatak otkriti koje poslove obavljaju muški likovi, a koje ženski likovi. Učenici su zaključili da ženski likovi uglavnom čiste i kuhaju, a muški likovi obavljaju teže poslove poput kopanja ili upravljanja zemljom. Primijetili su da ista podjela poslova postoji i u stvarnome svijetu te su naučili da se na taj način stvara zid stereotipa i predrasuda. Kako bi razbili taj zid i postali tolerantni, učenici su u grupama pisali pisma podrške jednoj princezi koja želi igrati nogomet.

4.a i 4.b o toleranciji su raspravljali tijekom radionice „Sretno djetinjstvo“. Na početku radionice učenici su imali priliku uočiti po čemu se sve razlikuju, a zatim su na primjeru mogli naučiti kako se osjećaju ljudi koji se po nečemu razlikuju od drugih. Razgovarali smo o tome po čemu se sve ljudi mogu razlikovati, jesu li zbog toga manje vrijedi, mogu li djeca koja su izolirana iz određenih skupina imati sretno djetinjstvo i kako sretno djetinjstvo zapravo izgleda. Kroz igrokaz „Prijateljstvo boja“ shvatili su da su oni isti kao i boje – svatko na svoj način upotpunjuje svoj razred. Za kraj su osmislili vlasite definicje tolerancije koje su upisali u dugu.

U projekt su se uključili i članovi Vijeća učenika koji su odigrali igru „Čovječe, ispravi se“ tijekom koje su se bolje upoznali s pravima djece. Budući da svaka kartica podrazumijeva objašnjenje točnog odgovora, tijekom igre raspravljali smo i o tome imaju li učenici naše škole ta prava i čime škola omogućava učenicima ostvarivanje tih prava. Na kraju su izradili čestitku svim učenicima škole i uslikali se s njom.