| 2010-05-17 10:28:00 KNJIŽEVNIK U NAŠOJ ŠKOLI ! ADAM RAJZL, književnik i novinar, rođen je 11. svibnja 1948. u Dragotinu. Piše priče i pjesme za djecu i odrasle. Objavio je do sada zbirku pjesama Odavde do obale, zbirke priča za djecu Topot bijesnih konja (1983.), Kad su trešnje dozrijevale (1996.), Izgubljeno zlato (2001.), Ljubav pod kišobranom (2007.) i opsežan roman Zvonik Eve Šimunove (2008.) Za posljednje dvije knjige dobio je Povelju uspješnosti na „Danima Josipa i Ivana Kozarca“. Obavljivao je priče i pjesme u Modroj lasti, Radosti, SMIB-u, Maslačku, Hrvatskom radiju, Književnoj reviji, Reviji Đakovačkih vezova, Đakovačkom glasniku, Đakovačkim novinama…Uvršten je u antologiju slavonskih pisaca Slava Panonije Vladimira Rema,Đakovačku čitanku i Slavonski tekst hrvatske književnosti. Svojedobno je bio glavni i odgovorni urednik Đakovačkog lista, Radio Đakova i Televizije Đakovo. Živi u Đakovu, a radi u Osnovnoj školi Matija Gubec, Piškorevci. Spada među najistaknutije hrvatske suvremene pisce za djecu. Član je Društva hrvatskih književnika. Nekoliko pjesama iz zbirke priča i pjesama za djecu Ljubav pod kišobranom(po izboru samog autora).
ODRASTI ŠTO PRIJE Za klince nije ljubav, već matematika – govori tata. Za klince nije šetanje udvoje već gramatika – govori mama. Za klince nije skakanje u zboru, za klince nije veranje po prozoru, za klince nije nije i ne znam što sve nije . Zato bih htio odrasti što prije da mogu na ulicu važno stati i reći: „Slušajte, klinci, sada je dosta skakanja s mosta, nije za vas ovo i ono, ovako, onako nije i nije i ne znam što sve nije!“ Zato valja odrasti što prije.
KAD SAM DOBIO BRATA Tetka mi jednom potajno reče: „Roda ti nosi brata il seku!“ Bio sam tužan cijelo to veče htjedoh čak ljutit skočit u rijeku,
Već tada sam znao baš sve o rodi, za bapske priče djecu da nosi . I tako mama klinca nam rodi i sjetno ga, nježno, ljubi po kosi.
U meni ljutnja rasla sve veća, sad sam, mislim,višak u kući, Al netko doda kako je sreća imati brata i s njim se tući.
Bilo mi je krivo kada je plako kada su stigle neznane žene. Drže ga, nose, smiju se glasno, a na me pogled nitko da skrene.
Al sve bi bilo kao u priči , bijes u meni bio je mekši kad shvatih da klinac na me sliči da svakim danom raste sve ljepši.
Sad mi se javlja mangup jedan, piše mi s mora i šalje sliku. Budno je čuvam i često gledam I sad je nosim u novčaniku.
CVRČAK Ljetos je ponovno legao u travu, žuti cvijet stavio pod glavu i pjevao skakavcu i mravu. S kim se sve nije družio i kome sve nije svoju pjesmu pružio?! Makove je u žitu prebrojavao pa cijeli dan nije spavao nego je u vlati gudio, gudio i različke budio. Kad se iz daljine dovuklo veče ostavio pjesmu potoku što teče.
PROLJETNI VJETAR Proljetni vjetar stiže iz daljine, probudi cvijet i usnule grane. Zamodri nebo i pun vedrine uzdigne žita, u suncu plane.
U podne skače na dlanu dječaka, s laticama u voćnjaku pjeva. Igra u trci konja i ruci orača, podigne oblak, prvom munjom sijeva.
Zavuče prste pod vrbom koru i sokove raspe u stabla i grane. Sviralom svira ko dječak u zoru, a uvečer skuplja konje razigrane.
Izbistrio potok, ribe sa dna digo, i prve rode u njedrima nosi. Već je u šume raspojasan stigo, pa ludo igra i u mojoj kosi.
|
| Osnovna škola "Matija Gubec" Piškorevci |