Imala je smeđu kosu ,bila je nasmijana i vedra . No ,ali upoznao sam i sve na zboru i nisu se previše derali ,baš mi je odgovarala glazba i priznajem lijepo pjevaju . Došli smo kući ,a ja sam nekih pola sat  ostao u vrećici koja je bila lijepe zelene boje . I eto došla me je i izvaditi iz vrećice i dobio sam jesti ,a jeli smo ribu i krumpir . Moram priznati da mama Milić dobro kuha . Kad smo se najeli upoznao sam se s Markom . Sigurno se pitate tko je to ? E , to je koala on se nalazi u njezinoj sobi . Kad nas je upoznala bilo je odlično . I imali smo zabavu u sobi ,slušali smo Pink Floyd i Guettu ,bilo je sjajno ,zabava mi je ostala zabilježena ,a tek Marko . A joj ,nedostaje mi . Sve u svemu , onda nas je Josipa stavila na spavanje . Bilo je lijepo spavati pokraj Marka . Prije spavanja Josipa me je pitala želim li s njom u šumu na izlet ,ali ja sam odbio ,htio sam biti s Markom . Sviđalo mi se što mi je Josipa napravila krevet od kutije za cipele ,nezaboravno ,ali nedostaje mi igra ,zato jedva čekam sutra

                                                                       1.svibnja ,2010.

Ujutro sam se probudio i zurio u zid . Čuo sam zbrku dolje i to je sigurno bila Josipa . Pripremala se za izlet jer voli prirodu . Prije odlaska dobio sam poljubac u obraz . Cijelo popodne sam gledao crtane s Markom . Prvo smo gledali Madagascar ,a nakon toga Ledeno doba i onda još malo Madagascar . I da ipak smo izašli oko 17:00 h . Otišli smo se sunčati u dvorištu . Bilo je sunčano pa smo mogli . I tako sa proslavio 1.svibanj ,zabavno i veselo . Već je bilo kasno i zaspao sam .

                                                 Josipa Milić,8a

Dnevnik jednog  Nike

            Bilo je sunčano. Proljeće. Pokucao sam na vrata Martine sobe. Upitala je: Tko je?. Ja, mali medvjedić Niko. Hoćeš li me primiti u svoju kuću? Odgovorila je da hoće. Tako mi je otvorila vrata i ušao sam u sobu. Rekla mi je da sjednem na njezin krevet. Pitala me otkuda dolazim i kako to da sam baš k njoj došao. Bila je znatiželjna, ali odgovorio sam joj na pitanje:Znaš, ja sam čuo za tebe, čuo sam da voliš medvjediće. I tako sam te odlučio posjetiti. Osjećao sam da će mi kod tebe biti prekrasno. I tako smo se ja i Marta počeli družiti.Upoznao sam sve Martine prijateljice, volio sam se  s njima šetati,jesti sladoled. Volio sam jesti kod Marte u kući,jesti med. Bio je prefin. Slušao sam s Martom glazbu, čitao knjige i čistio. No dan je brzo prolazio. Mislim da je Marta bila najsretnija djevojčica.Ali, prijateljstvo nije dugo trajalo.Tako sam jednog jutra morao kući: znaš Marta bilo mi je prekrasno s tobom, lijepo si me primila i ugostila, lijepo smo se družili, ali ja danas odlazim, moram se vratiti svojoj braći medvjedićima. Ma, jel moguće? Rekla je Marta. Znaš, ostat ćemo zauvijek prijatelji, možda opet jednom navratim k tebi. Sada znam tvoju adresu. I tako, teška srca smo se rastali,Marta je bila tužna na vratima, a ja sam krenuo na put. Bilo je sve kao u bajci.

                                                                          Marta Soldo 8.a