KNJIŽEVNIK U NAŠOJ ŠKOLI !
ADAM RAJZL, književnik i novinar, rođen je 11. svibnja 1948. u Dragotinu. Piše priče i pjesme za djecu i odrasle. Objavio je do sada zbirku pjesama Odavde do obale, zbirke priča za djecu Topot bijesnih konja (1983.), Kad su trešnje dozrijevale (1996.), Izgubljeno zlato (2001.), Ljubav pod kišobranom (2007.) i opsežan roman Zvonik Eve Šimunove (2008.) Za posljednje dvije knjige dobio je Povelju uspješnosti na „Danima Josipa i Ivana Kozarca“.
Obavljivao je priče i pjesme u Modroj lasti, Radosti, SMIB-u, Maslačku, Hrvatskom radiju, Književnoj reviji, Reviji Đakovačkih vezova, Đakovačkom glasniku, Đakovačkim novinama…Uvršten je u antologiju slavonskih pisaca Slava Panonije Vladimira Rema,Đakovačku čitanku i Slavonski tekst hrvatske književnosti.
Svojedobno je bio glavni i odgovorni urednik Đakovačkog lista, Radio Đakova i Televizije Đakovo. Živi u Đakovu, a radi u Osnovnoj školi Matija Gubec, Piškorevci.
Spada među najistaknutije hrvatske suvremene pisce za djecu. Član je Društva hrvatskih književnika.
Nekoliko pjesama iz zbirke priča i pjesama za djecu Ljubav pod kišobranom(po izboru samog autora).
ODRASTI ŠTO PRIJE
Za klince nije ljubav,
već matematika –
govori tata.
Za klince nije šetanje udvoje
već gramatika –
govori mama.
Za klince nije skakanje u zboru,
za klince nije veranje po prozoru,
za klince nije
nije
i ne znam što sve nije .
Zato bih htio odrasti što prije
da mogu na ulicu važno stati
i reći:
„Slušajte, klinci,
sada je dosta
skakanja s mosta,
nije za vas ovo i ono,
ovako, onako
nije
i nije
i ne znam što sve nije!“
Zato valja
odrasti što prije.
KAD SAM DOBIO BRATA
Tetka mi jednom potajno reče:
„Roda ti nosi brata il seku!“
Bio sam tužan cijelo to veče
htjedoh čak ljutit skočit u rijeku,
Već tada sam znao baš sve o rodi,
za bapske priče djecu da nosi .
I tako mama klinca nam rodi
i sjetno ga, nježno, ljubi po kosi.
U meni ljutnja rasla sve veća,
sad sam, mislim,višak u kući,
Al netko doda kako je sreća
imati brata i s njim se tući.
Bilo mi je krivo kada je plako
kada su stigle neznane žene.
Drže ga, nose, smiju se glasno,
a na me pogled nitko da skrene.
Al sve bi bilo kao u priči ,
bijes u meni bio je mekši
kad shvatih da klinac na me sliči
da svakim danom raste sve ljepši.
Sad mi se javlja mangup jedan,
piše mi s mora i šalje sliku.
Budno je čuvam i često gledam
I sad je nosim u novčaniku.
CVRČAK
Ljetos je ponovno legao u travu,
žuti cvijet stavio pod glavu
i pjevao skakavcu i mravu.
S kim se sve nije družio
i kome sve nije svoju pjesmu pružio?!
Makove je u žitu prebrojavao
pa cijeli dan nije spavao
nego je u vlati gudio, gudio
i različke budio.
Kad se iz daljine dovuklo veče
ostavio pjesmu potoku što teče.
PROLJETNI VJETAR
Proljetni vjetar stiže iz daljine,
probudi cvijet i usnule grane.
Zamodri nebo i pun vedrine
uzdigne žita, u suncu plane.
U podne skače na dlanu dječaka,
s laticama u voćnjaku pjeva.
Igra u trci konja i ruci orača,
podigne oblak, prvom munjom sijeva.
Zavuče prste pod vrbom koru
i sokove raspe u stabla i grane.
Sviralom svira ko dječak u zoru,
a uvečer skuplja konje razigrane.
Izbistrio potok, ribe sa dna digo,
i prve rode u njedrima nosi.
Već je u šume raspojasan stigo,
pa ludo igra i u mojoj kosi.
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |